Utjecaj ekrana na djecu

Izloženost djece ekranima usporava kognitivni razvoj, dovodi do teškoća s pažnjom, usporava razvoj govora i potiče burne reakcije.

Djeca do dvije godine uopće ne bi smjela biti izložena ekranima, ali istraživanja Poliklinike za zaštitu djece pokazuju da ih je izloženo čak 79 %.

„Razvoj dječjeg mozga je najintenzivniji do treće godine“, kaže psihologinja iz Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež u Zagrebu Ivana Bilić. Objašnjava da mozak funkcionira preko sinapsi koje su veza između različitih neurona. Kaže da su dijelovi mozga odgovorni za različite funkcije poput kretanja, govora, emocija. U slučaju da se dijete nedovoljno izlaže različitim vanjskim podražajima, odnosno ako je većinu vremena izloženo istom podražaju, primjerice ekranima veze se počinju stanjivati i brzo nestaju.

Djeca u dobi od 2-3 godine maksimalno bi trebala na ekranu biti 30 minuta dnevno. Djeca u dobi od 3-4 godine ne više od 30 minuta, dok djeca dobi od 5-10 godina od 1-1,5 h dnevno, kaže edukacijska rehabilitatorica Ljiljana Petranović.

Važno je dati djetetu adekvatne igračke i druge podražaja primjerene njegovoj dobi, ali ne ih i izložiti prekobrojnim igračkama i stvarima, savjetuje psihijatrica Bilić. Isto tako  čest je slučaj da djeca prije progovore engleski nego hrvatski, koji im postaje kao drugi/ strani jezik. Roditelji u tome ne vide probleme, jer su ponosni, ali pitanje je koliko je ostvaren puni potencijal izražavanja na materinjem jeziku. Kada je dijete usmjereno na ekran odvija se jednosmjerna komunikacija. Isto tako dugotrajna izloženost ekranu smanjuje djetetovu samokontrolu te doprinosi razvoju agresivnog i autoagresivnog ponašanja.

„Ako je dijete pred mobitelom, tabletom ili računalom, jednim klikom dobije sve i odmah, brze izmjene sadržaja smanjuju dugotrajnost pažnje i koncentracije te im podražaji iz vanjskog svijeta koji su sporijeg ritma postaju dosadni i nezanimljivi.“

 Petranović kaže da se to u vrtiću vidi kada djeca ne uspijevaju pratiti čitanje priče, slušati upute, usvajati nova znanja, samostalno se igrati te generalno sudjelovati u vođenim aktivnostima.

Važno je postaviti granice i biti dosljedan u njihovom provođenju te ograničiti vrijeme provođenja pred ekranima. Bilić kaže da s djetetom možete provoditi zajedničko vrijeme u kućanskim poslovima (slaganje posuda, pravljenje kolača) ili vani, u prirodi (trčanje, kontakt s biljkama i životinjama, skakanje po lokvama i blatu te sl.).

Savjetuje da se za vrijeme jela ugase i maknu svi ekrani iz vidokruga i da se djeci omoguće kreativne aktivnosti , pa i vrijeme kada će im biti dosadno, jer im se tada zapravo pruža prilika da osmisle vlastito slobodno vrijeme i razvijaju kreativnost. 

                                                                                                                                                                                                                Članak pripremila Ana Lončar, odgojiteljica