Tjelesna
aktivnost je veoma važna ljudska potreba. Djeca predškolske dobi, a i djeca
općenito, većinom su u nekoj tjelesnoj aktivnosti – puzanje, hodanje, trčanje,
skakanje. Za djecu predškolske dobi veoma je važno kretanje, odnosno motorička
gibanja koja još nazivamo i prirodnim oblicima kretanja jer ih djeca najprije
savladavaju i njima se najčešće služe. Pod prirodnim oblicima kretanja smatraju
se hodanje, puzanje, trčanje, dizanje, penjanje, kotrljanje i slično. Razvoj
prirodnih oblika kretanja događa se spontano i postupno te je važno djecu na
ništa ne siliti jer time utječemo na njihovo samopoštovanje, a može i doći do
kontraefekta u smislu težeg savladavanja nekog oblika kretanja. „Prirodni
oblici kretanja (trčanje, puzanje, penjanje, skakanje itd.), osnovni su
elementi igara djece predškolske dobi pa su zbog toga psihološki bliski,
zanimljivi i stimulativni u regulaciji energetskog disbalansa, ali i korisno
sredstvo za poticanje razvoja psihomotoričkih sposobnosti.“ (Kosinac, 1999)
Važno
je spomenuti i utjecaj tjelesne aktivnosti na zdravlje djece. Benčić (2016)
navodi kako pravilna tjelesna aktivnost utječe i na djetetovo zdravlje pa su
tako djeca koja redovito vježbaju, manje sklona dobiti bolesti poput
pretilosti, astme ili šećerne bolesti. Tjelesno aktivna djeca ujedno imaju i
jače mišiće i kosti, vitkije tijelo jer se tjelovježbom regulira količina
masnog tkiva, imaju nižu krvni tlak i nižu razinu kolesterola u krvi.
Djeca
jasličke dobi veći dio svoga dana su u pokretu, no odgojiteljice se trude kroz
zanimljive igre, aktivnosti i poticaje što bolje razvijati dječje motoričke
sposobnosti na zabavan način. Tako se u sobi dnevnog boravka odgojne skupine
„Točkice“ svakodnevno nalazi mini poligon svakoga dana drugačije sastavljen. Od
elemenata se koriste klupa – hodanje na suženoj površini, stolovi –
provlačenje, prelaženje prepreka, stolice i strunjače – skok sunožno s povišene
površine i slično. U aktivnosti je uvijek uključena i glazba da bi ozračje u
skupini bilo što veselije i ugodnije kako bi djeca u ritmu mogla vježbati svoju
koordinaciju, ravnotežu, preciznost i fleksibilnost. Također se u skupini
svakodnevno provodi jutarnja tjelovježba u vidu pokreta uz govor ili pokreta uz
glazbu čime se radi i na aktivnom slušanju te praćenju i pamćenju pokreta i
uputa.
Odgojiteljice
jasličke skupine trude se sve više s djecom boraviti na zraku na otvorenom
dvorištu vrtića gdje djeca ipak imaju veću slobodu kretanja. U njemu često
slažu natjecateljske igre koje kod djece bude natjecateljski duh, a ovisno o
vrsti igre i timski rad te djeca u njima uživaju te je interes za igre velik.
Poligone na dvorištu djeca uvijek vide kao izazov i rado ih prolaze te ih
nadograđuju i mijenjaju s odgojiteljicama sukladno njihovom interesu i željama.
Poligoni se sastoje od prirodnih te umjetnih prepreka koje od djece zahtijevaju
skakanje, provlačenje, preskakanje, puzanje i slično.
Najvažniji uzor djeci su odrasle osobe s kojima dijete provodi većinu svog vremena – roditelji, bake i djedovi, odgojitelji. Djeca slijede primjer te je na odraslima da djeci pruže i pokažu onaj pravilan kada je u pitanju tjelesna aktivnost i da ih na nju potiču, ohrabruju i podupiru.
Literatura:
1. Kosinac, Z. (1999.) Morfološko-motorički i funkcionalni razvoj djece
predškolske dobi. Split: Majmuni d.o.o
2.
Benčić, A. (2016). Tjelesna aktivnost djece predškolske dobi. Završni rad.
Pula: Sveučilište Jurja Dobrile u Puli.