Tjelesne aktivnosti od najranije dobi - zašto su važne?

Tjelesna aktivnost je veoma važna ljudska potreba. Djeca predškolske dobi, a i djeca općenito, većinom su u nekoj tjelesnoj aktivnosti – puzanje, hodanje, trčanje, skakanje. Za djecu predškolske dobi veoma je važno kretanje, odnosno motorička gibanja koja još nazivamo i prirodnim oblicima kretanja jer ih djeca najprije savladavaju i njima se najčešće služe. Pod prirodnim oblicima kretanja smatraju se hodanje, puzanje, trčanje, dizanje, penjanje, kotrljanje i slično. Razvoj prirodnih oblika kretanja događa se spontano i postupno te je važno djecu na ništa ne siliti jer time utječemo na njihovo samopoštovanje, a može i doći do kontraefekta u smislu težeg savladavanja nekog oblika kretanja. „Prirodni oblici kretanja (trčanje, puzanje, penjanje, skakanje itd.), osnovni su elementi igara djece predškolske dobi pa su zbog toga psihološki bliski, zanimljivi i stimulativni u regulaciji energetskog disbalansa, ali i korisno sredstvo za poticanje razvoja psihomotoričkih sposobnosti.“ (Kosinac, 1999)

Važno je spomenuti i utjecaj tjelesne aktivnosti na zdravlje djece. Benčić (2016) navodi kako pravilna tjelesna aktivnost utječe i na djetetovo zdravlje pa su tako djeca koja redovito vježbaju, manje sklona dobiti bolesti poput pretilosti, astme ili šećerne bolesti. Tjelesno aktivna djeca ujedno imaju i jače mišiće i kosti, vitkije tijelo jer se tjelovježbom regulira količina masnog tkiva, imaju nižu krvni tlak i nižu razinu kolesterola u krvi.

Djeca jasličke dobi veći dio svoga dana su u pokretu, no odgojiteljice se trude kroz zanimljive igre, aktivnosti i poticaje što bolje razvijati dječje motoričke sposobnosti na zabavan način. Tako se u sobi dnevnog boravka odgojne skupine „Točkice“ svakodnevno nalazi mini poligon svakoga dana drugačije sastavljen. Od elemenata se koriste klupa – hodanje na suženoj površini, stolovi – provlačenje, prelaženje prepreka, stolice i strunjače – skok sunožno s povišene površine i slično. U aktivnosti je uvijek uključena i glazba da bi ozračje u skupini bilo što veselije i ugodnije kako bi djeca u ritmu mogla vježbati svoju koordinaciju, ravnotežu, preciznost i fleksibilnost. Također se u skupini svakodnevno provodi jutarnja tjelovježba u vidu pokreta uz govor ili pokreta uz glazbu čime se radi i na aktivnom slušanju te praćenju i pamćenju pokreta i uputa.

Odgojiteljice jasličke skupine trude se sve više s djecom boraviti na zraku na otvorenom dvorištu vrtića gdje djeca ipak imaju veću slobodu kretanja. U njemu često slažu natjecateljske igre koje kod djece bude natjecateljski duh, a ovisno o vrsti igre i timski rad te djeca u njima uživaju te je interes za igre velik. Poligone na dvorištu djeca uvijek vide kao izazov i rado ih prolaze te ih nadograđuju i mijenjaju s odgojiteljicama sukladno njihovom interesu i željama. Poligoni se sastoje od prirodnih te umjetnih prepreka koje od djece zahtijevaju skakanje, provlačenje, preskakanje, puzanje i slično.

Najvažniji uzor djeci su odrasle osobe s kojima dijete provodi većinu svog vremena – roditelji, bake i djedovi, odgojitelji. Djeca slijede primjer te je na odraslima da djeci pruže i pokažu onaj pravilan kada je u pitanju tjelesna aktivnost i da ih na nju potiču, ohrabruju i podupiru.

Tekst priredila odgajateljica Ivona Brodarić

Literatura:
1. Kosinac, Z. (1999.) Morfološko-motorički i funkcionalni razvoj djece predškolske dobi. Split: Majmuni d.o.o

2. Benčić, A. (2016). Tjelesna aktivnost djece predškolske dobi. Završni rad. Pula: Sveučilište Jurja Dobrile u Puli.